Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd
Primljeno: 16.12.2022. godine
Revidirana verzija: 20.04.2023. godine
Prihvaćeno: 17.05.2023. godine
UDK: 316.454.5:32
316.77:172
Strane: 63-80
Autor razmatra govor mržnje u širem kontekstu prava na slobodu izražavanja sa posebnim osvrtom na politički govor. Evropski sud za ljudska prava u svojoj jurisprudenciji zauzima stav da se zaštita slobode izražavanja proširuje na sadržaje koji mogu biti uvredljivi, šokantni i uznemirujući za nekoga. Komparativna sudska praksa široko prihvata ideju da politički govor ima privilegovan položaj u pogledu pravne zaštite kada je u pitanju veći stepen kritike. S druge strane, izuzetno je važno zaštititi pojedince i kolektive od izloženosti govoru mržnje, jer se njime ni na koji način ne ostvaruju ciljevi prava na slobodu izražavanja. Međutim, već na prvi pogled je jasno da u velikom broju slučajeva dolazi do preplitanja govora mržnje sa govorom kome zakon pruža pravnu zaštitu. Sadržaji koji se odnose na rasna, revizionistička, verska, etnička i druga pitanja su legitiman i sastavni deo političkog diskursa, ali može da ih deli mali korak od „iskliznuće“ u govor mržnje. Iako je istorijski, kulturni, sociološki i psihološki kontekst važan za kvalifikaciju određenog sadržaja kao govora mržnje, autor nastoji da analizira osnove definicije govora mržnje kroz uporedno pravni pristup (UN, i druge međunarodne i regionalne organizacije) kako bi se ponudio okvir za razlikovanje govora mržnje od ostalih dozvoljenih sadržaja koji bi bio primenjiv uopšteno, istovremeno uvažavajući i ostale moguće varijable koje utiču na kvalifikaciju govora mržnje.
KLJUČNE REČI: govor mržnje / politički diskurs / sloboda izražavnja
