Institut za uporedno pravo, Beograd, Srbija
Primljeno: 13.10.2023. godine
Revidirana verzija: 28.11.2023. godine
Prihvaćeno: 01.12.2023.godine
UDK: 342.727(497.11)
Strane: 1-24
Rad je posvećen empirijskom istraživanju pravne svesti javnih službenika koji u organima vlasti Republike Srbije u prvostepenom postupku odlučuju o pravu na pristup informacijama od javnog značaja (ovlašćena lica za postupanje po zahtevima za pristup informacijama od javnog značaja). Predstavljena analiza usmerena je na utvrđivanje karakteristika svesti javnih službenika o pravu na pristup informacijama od javnog značaja, zbog čega je odabran kvalitativni istraživački dizajn. Kroz dubinske polustruktuirane intervjue sa deset ovlašćenih lica u različitim organima javne vlasti, nastojalo se odgovoriti na pitanje kakve su subjektivne predstave ovih javnih službenika o pravu o kojem odlučuju. Kako prezentovano istraživanje ne spada u studije o efikasnosti prava, dobijene subjektivne predstave nisu stavljane u odnos sa zakonskom ili doktrinarnom definicijom prava na pristup informacijama od javnog značaja, radi njihovog poređenja. Cilj istraživanja bio je da sami ispitanici konstruišu svoju definiciju prava, kako bi se utvrdilo postoji li jedan, jedinstven, „birokratski narativ“, ili se javni službenici razlikuju u tome kako doživljavaju ovo pravo. Na osnovu podataka dobijenih iz intervjua utvrđeno je postojanje četiri narativa o pravu na pristup informacijama od javnog značaja.
KLJUČNE REČI: pravna svest / pravna svest javnih službenika / pravo na pristup informacijama od javnog značaja / percepcija prava na pristup informacijama od javnog značaja / birokratija / javni narativi
